Sedam načina na koje se udaljavaš od sebe

Broj šest najteže pada, i najčešće ga ne prepoznaješ dok se ne dogodi.

Udaljavanje od sebe rijetko izgleda dramatično. Nema jedan trenutak u kojem odlučiš prestati slušati sebe, ono se događa kroz niz malih ustupaka koje jedva primijećuš.

Prešutiš što stvarno misliš, jer je lakše. Odustaneš od nečega što voliš, jer nema vremena. Kažeš da je sve u redu, iako nije. Preuzmeš tuđe raspoloženje kao svoje. Prestaneš tražiti pomoć, jer se navikneš da je nema. Zapostaviš tijelo, jer ono zadnje čeka na listi.

Ovo nije nova ideja, psihologija je odavno prepoznala ovaj obrazac.

Psihologinja Dana Crowley Jack još je devedesetih razvila teoriju koju je nazvala ušutkivanje sebe, opisujući kako žene, u želji da sačuvaju odnos, potišću vlastite potrebe i mišljenja, sve dok se ne izgube same sebi. Njena ljestvica za mjerenje ovog obrasca, objavljena u časopisu Psychology of Women Quarterly, pokazala je jasnu povezanost između ušutkivanja sebe i depresije. Novija istraživanja potvrđuju da ovaj obrazac posebno šteti kad je pojačan vanjskim pritiskom da budeš ono što drugi očekuju, a ne ono što jesi.

Dobra vijest je da se obrazac koji se naučio može i preučiti. Ne odjednom, i ne kroz jednu veliku odluku, nego kroz iste te male trenutke, samo obrnutim redoslijedom. Reci što misliš. Zadrži nešto što voliš. Priznaj kad nije sve u redu.

Vraćanje sebi ne događa se u jednom danu. Događa se u trenutku kad prestaneš birati sve i svakoga prije sebe.