Znakovi da si se odvojila od sebe kao žene, ne samo kao majke

Jednog dana pogledala sam se u ogledalo i nisam prepoznala tko me gleda natrag.

Nije to bilo o izgledu. Bilo je o osjećaju da sam potpuno nestala u ulozi, majke, supruge, organizatorice tuđih života, dok je žena koja sam bila prije toga tiho izašla iz sobe, a da nisam ni primijetila kada. Godinama sam mislila da je to normalno, da se to jednostavno događa kad postaneš majka, i da nema smisla to propitivati.

Ova promjena ima ime, i psihologija je tek nedavno počela ozbiljno o njoj govoriti.

Antropologinja Dana Raphael još je sedamdesetih uvela pojam matrescencije, opisujući duboku psihološku, tjelesnu i identitetsku tranziciju kroz koju žena prolazi postajući majkom, usporedivu po intenzitetu s adolescencijom. Perinatalna psihijatrija posljednjih godina sve više zagovara ovaj okvir, umjesto da svako emocionalno previranje nakon poroda automatski svrstava u patologiju. Pilot istraživanje edukativnog programa o matrescenciji, objavljeno 2024., pokazalo je da su sudionice nakon programa izvještavale o većem samosuosjećanju te o jasnijem osjećaju osobne snage i identiteta.

Drugim riječima, ono što osjećaš nije slabost, i nije znak da nešto radiš pogrešno. To je prepoznata i imenovana faza kroz koju prolazi gotovo svaka žena koja postane majka, samo što je nitko na vrijeme ne pripremi za nju.

Vraćanje sebi ne znači odreći se majčinstva. Znači prestati brisati ženu koja postoji ispod te uloge.